Svjedoci smo jednog tužnog vremena. Zemlja nam se prazni ljudima. Svi odlaze. Slavonske pašnjake nema tko obrađivati, a evo i hercegovački krš ostaje pust: šipci izumiru jer tamo gdje nema ljudi, ne rađaju ni šipci. Katoličke krajeve u kojima se odvajkada glasalo zvono sa zvonika, zamjenjuje nerazumljiva vika s bogatih minareta.

Ponekad nam Bog dopusti prepoznati znakove njegove milosti i ljubavi prema nama.

„Kakav narod, takve su mu i vođe!“ – poznata je stara izreka.

Nisam nikad bila od nekih velikih emocija.

Obično pišem svjedočanstva drugih ljudi.

Prema odluci Ujedinjenih naroda, svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja. Ove godine 2. travanj će već biti jubilarni 10. Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen pod motom „Rušimo zajedno barijere autizma – izgradimo pristupačno društvo!” 

Poprilično sam se iznenadila neki dan otkrivši kako su nas raspodijelili u generacijske kategorije. Dobili smo vremenske odrednice, najvažnija obilježja i glavne predstavnike. Tako danas, prema tim društvenim istraživanjima, u modernom svijetu navodno živi šest definiranih generacija. Navest ću njihove najvažnije karakteristike iako većina podataka dolazi iz istraživanja koja su rađena u Americi i Australiji, a manje u Evropi.

Skoro pa smo na polovici korizmenog vremena. U našoj kršćanskoj tradiciji to je vrijeme pokore i žrtve, tjelesnog mrtvljenja, a duhovnog sazrijevanja.

Uhvaćeni smo u mrežu. Nevidljivu društvenu mrežu facebooka, instagrama, linkedina i ostalih…

Zagazili smo u novu godinu. Međusobno si izmjenjujemo čestitke i želje koje govore o puno zdravlja, sreće, blagostanja, ljubavi, mira…

Što je Božić? Hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, koja je potom preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus.

Naviknuli smo se na brzinu. Sve mora biti odmah.