Moje ime je Domagoj.

Moja priča počinje prije 14 godina. Tada sam kao 21-godišnjak jednog dana u kafiću stupio u kontakt sa tada 17-godišnjom Martinom te je naša veza potrajala do nedavno. U to vrijeme ja sam mislio da sam baš frajer i faca. Imao sam dobar posao, igrao nogomet, imao dobra primanja, izlasci, alkohol, droge…Mislio sam da je to najbolji život ikad. Kada sam upoznao Martinu ona je još bila djevojčica, ali je oduvijek zračila drugačije od ostalih.

Nakon nekoliko mjeseci veze smo se upustili u spolne odnose, a ubrzo nakon toga je došlo do prevare, prvo s jedne, onda i s druge strane. Moj svijet se srušio. Oprostio sam i ona meni. No nakon godinu, dvije sam saznao da se to ponovilo. Ovo je bio početak našeg kraja. Uslijedile su godine pakla. Ona se iskreno pokajala i promjenila, a ja sam postao grozan prema njoj jer se nisam znao nositi sa svojim ponosom i svojim osjećajima. Negdje u tom vremenu ona se pronašla u vjeri i krenula jednim novim životom.

Novi šok za mene! Pa kako nakon svega što je napravila i kako je živjela sada može te stvari pričati i tražiti isto to od mene? Pomislih kakvo licemjerstvo. Opet je vrijeme prolazilo i ona se trudila, davala sve od sebe za nas i našu vezu, a ja sam se trudio zagorčati joj život “zbog svega što mi je napravila”. Naravno da je moj put pravi put!!! Jer na njenom nema cuge i svih onih ispraznih i nebitnih stvari koje su mi onda bile važne. Opet godine prolaze i dolazimo u situaciju od prošle zime kada, nakon što se godinama trudila, Martina više nemože i želi prekid.

E sada je meni proradila savjest. Rekoh: “Bože što sam napravio?”. Otjerao sam ljubav svog života. Plakali smo! Molio sam je da mi da još priliku i ona je pristala. S obzirom da je ona živjela u skladu s vjerom, tražila je od mene da živimo u čistoći. Ni na to nisam pristao. Smatrao sam da se ne možemo voljeti i živjeti zajedno bez toga. Ja sam samo znao za ono fizičko, a ono duhovno mi je bilo nepoznato. I tako je ta mučna situacija potrajala do nedavno kada je Martina odlučila okončati našu vezu.

Međutim posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno sam razmišljao o svom načinu života i shvatio sam da ovakav život nema smisla. Znao sam da se moram promjeniti, ali nikako nisam uspijevao u tome. Međutim prije nekoliko tjedana sam u tim svojim razmišljanjima došao do zaključka i odluke da prihvaćam i puštam Boga u svoj život te da ću od sada živjeti u skladu s Njim. Jedne noći nisam mogao zaspati od misli i suza(rijeke suza) te sam se počeo moliti.

Taj osjećaj Božje blizine koji mi je pomogao, smirenost, blaženost…znao sam odmah da to želim. Tako sam odlučio pustiti Boga u svoj život, otvoriti se i prepustiti Božjoj volji. Sada sam i ja uvjeren da je to pravi put i pravi način života. Nastavljam dalje svoj život kao nova osoba, ali još dokle god bude postojala mogućnost ja ću se moliti i nadati da će mi se Martina vratiti. Ali što god da se dogodi, to je Božja volja!

Svjedočanstvo je u cijelosti preuzeto sa Duhos.com

 

RSS Feed

Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.