Kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima „nastojala uskladiti“ sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja.

U svoje doba sv. Terezija zabrinuto je upozoravala: „Svijet je u plamenu!“ Karmelski general primjećuje da je danas stanje isto. Svijet je u mnogim patnjama zbog ratova, terorizma, sukoba, javnoga i obiteljskog nasilja, te mnogih drugih bolnih vapaja. Sv. Terezija u svoje je vrijeme plakala nad boli svijeta, molila za njihovo ublaženje i djelovala u granicama mogućega.

Sat molitve za mir u svijetu zajednički je rođendanski dar svetoj Tereziji Avilskoj, čiju 500. obljetnicu rođenja obilježavamo danas 28. ožujka. General Reda bosonogih karmelićana o. Saverio Cannistra pozvao je na molitveni sat, a papa Franjo je prihvatio inicijativu i odlučio započeti ovaj molitveni sat za cijeli svijet.

Pozivajući na molitvu za mir koji zahtijeva dijalog i pomirenje, Cannistra je potaknuo na opraštanje: „Otvorimo naša srca opraštanju; zatražimo oproštenje od onih koje smo povrijedili i molimo Boga da nam udijeli mir, mir koji nam je Isus obećao; ne mir od ovoga svijeta, nego onaj mir koji ispunja srce radošću i oslobađa nas od svakog kukavičluka.“
 
Na tragu asiškog molitvenog mirovnog pothvata sv. Ivana Pavla II., papa Franjo započeo je ovu molitvu 26. ožujka u 6 sati po srednjoeuropskom vremenu. Prema smjernicama karmelskog generalnog vikara o. Emilija Martineza, pripadnici Karmela i svi molitelji za mir pridružili su se u vrijeme i na način koji smatraju najprikladnijim, bilo 26. bilo 27. ožujka.

Poticalo se da se uključe crkveni pastiri, zajednice, obitelji i bolesni, pripadnici svih kršćanskih zajednica, ali i drugih religija. Simbol molitve bila je svijeća zapaljena u prozoru.

Terezija Avilska rođena je na današnji dan prije 500 godina u španjolskom gradu Avili. S 19 godina ušla je u samostan časnih sestara karmelićanki. Posvetila se redovničkom životu koji ju je toliko iscrpio da se nasmrt razboljela. Ležala je četiri dana nepomična dok su za nju već molili pokorničke molitve i odredili joj grob. Terezija je čudesno ozdravila ustavši iz bolesničke postelje, a ozdravljenje je pripisivala sv. Josipu kojem se tijekom bolesti molila.

Od trenutka kad je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati „u razgovoru s ljudima, već s anđelima“ i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima „nastojala uskladiti“ sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. Tako je počela obnova Karmela koja je preobrazila redovnički život: rodio se novi Karmel, bosonoge karmelićanke.

Terezija je putovala cijelom Španjolskom radi obnove Karmela. To je bilo posljednje razdoblje njezina života kad su nastala i djela Knjiga milosrđa Božjeg „Moj život“, u kojoj je duboko psihološki opisala povijest svoga života, „Put savršenosti“, „Zamak duše“, „Osnuci“, kao i nebrojena pisma, te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.

Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: „O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.“

Terezija je znala da je u molitvi snaga, te da je ona jedino i najmoćnije oružje. U borbi za Krista i Crkvu osnivala je samostane u kojima njezine sestre mogu moliti i tako se boriti za Božje Kraljevstvo.

Do kraja života bila je u službi Crkve i duhovne obnove, te je i zapisala ove riječi: „Gospodine, ja sam kći Crkve!“

Mnogi poznati povjesničari drže da je sv. Terezija „srce katoličke reforme“, da „pripada čovječanstvu“ i da je duhovna baština svih ljudi. U svojem časoslovu čuvala je listić na kojem je zapisala: „Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!“

Umrla je u noći između 4. i 15. listopada 1582. godine. Te je noći, naime, stupio na snagu današnji, gregorijanski kalendar, a tada je radi točnog računanja vremena izbrisano 10 dana. Tako je nakon 4. odmah stupio 15. listopad.

Terezija je svetom proglašena 1622. godine. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. prvom naučiteljicom Crkve.

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.