Sveta Zemlja je veličanstvena zemlja.

Zemlja koja je po mnogo čemu posebna; posebna prije svega zbog činjenice Božje objave i Božjeg utjelovljenja, ali posebna i po svojoj zemljopisnoj raznolikosti, koja se rijetko gdje na kugli zemaljskoj može naći.

Bog se objavljuje ljudima gestis et verbis – djelima i riječima, kako ističe dogmatska konstitucija Dei Verbum (DV 2,1). Ta objava dogodila se najvećim dijelom na zemljopisnom području Svete Zemlje. Zato poznavanje zemljopisnog područja može pomoći boljem razumijevanju Božje riječi.

Iako bi netko mogao pomisliti da je zbog Božje veličine, i prostor Svete Zemlje velik, to nije tako. Sveta Zemlja je geografski mala zemlja. Današnja država Izrael je teritorijalno duplo manja od Bosne i Hercegovine. Iako se radi o teritorijalno maloj zemlji, Bog je odlučio upravo tu objaviti se patrijarsima, prorocima; upravo tu se odlučio roditi i postati čovjekom.

Sveta Zemlja je veličanstvena zemlja. Zemlja koja je po mnogo čemu posebna; posebna prije svega zbog činjenice Božje objave i Božjeg utjelovljenja, ali posebna i po svojoj zemljopisnoj raznolikosti, koja se rijetko gdje na kugli zemaljskoj može naći. Na jako malom prostoru mogu se naći i obilje vode, i prava pustinja; i relativno visoka brda i velike udoline; i plodna područja i područja gdje skoro pa ništa ne uspijeva; i različita klima, o kojoj je već bilo riječi. Sve to, Svetu Zemlju čini posebnom i zanimljivom.

Od planina, mora do pustinja

Moglo bi se reći da

Sveta Zemlja ima četiri različite cjeline. Prva cjelina je takozvana "jordanska udolina" koja se proteže od sjevera prema jugu. Radi se o takozvanoj "jordanskoj udolini" zbog rijeke Jordan koji je razdjelnica ove udoline. Međutim, "jordanska udolina" je dio većeg procjepa, takozvanog "velikog procjepa" ili "velike depresije" koja se proteže od Sirije do Afrike. S jedne i druge strane ovog procjepa se uzdižu planine. Na sjeveru se nalaze planine libanonskog gorja, te planina Hermon, čiji najviši vrh doseže skoro 3 000 metara (2814 m), i na čijim vrhovima se tijekom cijele godine može naći snijega. Ove planine hlade oblake što uzrokuje obilne kiše. U podnožju planine Hermon izvire rijeka Jordan i tu počinje takozvana "jordanska udolina".

Jordanski procjep počinje s oko 550 metara iznad razine Sredozemnog mora, i udaljen je od Galilejskog jezera nekih 30-tak kilometara. Koliko je ovaj procjep velik, pokazuje činjenica da se nakon 30-ak kilometara ovaj procjep spušta na razinu od preko 200 metara ispod razine mora. Naime, jordanska udolina je jedinstven fenomen na zemlji gdje je procjep tako velik da je udubina tako velika da ide ispod razine mora. I kako rijeka Jordan teče prema jugu, taj procjep postaje sve dublji, tako da na mjestu gdje Jordan utječe u Mrtvo more, dubina procjepa je preko 400 metara ispod razine mora. Uz to, Mrtvo more je na pojedinim mjestima duboko oko 400 metara, tako da na tom području imamo najnižu točku na zemlji, a to je negdje oko 800 metara ispod razine mora. Zanimljiva je i činjenica da rijeka Jordan utječući u Mrtvo more, koje se nikud dalje ne ulijeva nego je zatvoren prostor, ne diže razinu Mrtvog mora, nego se razina mora, zbog velikih temperatura i evaporacije, iz godine u godinu snižava. U produžetku Mrtvog mora je Arabah pustinja koja se proteže do zaljeva Eilat i do Crvenog mora. Malo jugozapadno je pustinja Negev, a istočno od Mrtvog mora je planinsko gorje Edom.

Jordanska udolina se može podijeliti u tri manje cjeline: gornji Jordan, sama jordanska dolina te donji Jordan. Gornji dio Jordana karakteriziraju već spomenute kiše koje natapaju zemlju i podzemne izvore i tako osiguravanju dovoljne količine vode. Gornjem dijelu pripada i već spomenuto brdo Hermon kojem su se divile i najstarije civilizacije i kojeg su zbog obilnih kiša mnogi smatrali simbolom plodnosti.

Isušeno jezero pretvorili u plodno tlo

Impozantni vrhunci, dovoljno vode, obilna vegetacija, razlog su što su Kanaanci taj kraj povezivali s Baalom – bogom plodnosti. Čak Sveto pismo govori i o gori "Baal-Hermon" (Suci 3,3; 1 Ljet 5,23) te o gradu Baal Gad (Jš 13,5). U podnožju brda Hermona, kao što je rečeno, izvire i rijeka Jordan. U stvari rijeku Jordan čine četiri manja potoka – Snir, Dan, Ajon i Hermon. Oni su tvorili jezerce zvano Hula koje se na svojem jugu isticalo i postajalo rijeka Jordan. Izraelci su prije pedesetak godina ovo jezero isušili i pretvorili u plodno tlo, a navedene potoke spojili u jedan tok. Od izvora do uš­ća u Mrtvo more razdaljina je preko 150 kilometara, ipak, zbog svoje vijugavosti rijeka Jordan je duga preko 350 kilometara. Tijekom svojeg toka, u rijeku Jordan se ulijeva još nekoliko manjih potoka, a to su Jarmuk i Jabok. Jordanska udolina je nekad uža, a nekad šira. Najuži dio je širok samo 3 kilometra, a što ide prema jugu, sve je šira – kod uš­ća rijeke Jordan (u okolici Jerihona) širina udoline je preko 20 kilometara.

Postoje i predjeli niskog Jordana. Radi se o predjelima s obje strane rijeke koji imaju tri razine, koje se tradicionalno nazivaju zor, qatara i gor. Najbliže rijeci je zor, uski pojas zemlje, širine 2 - 3 km, koji se u Svetom pismu naziva i "guštara Jordanska" (usp. Jr 12,5; 49,19; 50,44). Zbog poplava ovi predjeli su bili puni drače i drveta tamariske. Nakon zora je bio pustinjski dio zvan qatara, čija je zemlja bila slana i nepodobna za obrađivanje. Slijedio je gor, strmi ali plodni terasasti dio kojeg su seljaci navodnjavali i obrađivali.

RSS Feed

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.