Sotona nas želi umorne, iscrpljene i pod stresom. Želi da smo u dugovima, da nam zdravlje opada zbog nedostatka sna, ili zato što ne jedemo ili zato što se ne možemo nositi sa stresom.

Prošle sam godine pročitala sa svojom kćeri knjigu pod naslovom Mala kuća u velikoj šumi. Možda vam je knjiga poznata. Prva je to knjiga autorice Laure Ingalls Wilder s kojom je započela popularnu seriju knjiga Mala kuća u preriji. Ne sjećam se da sam ju prije čitala, i dok sam ju čitala svojoj petogodišnjoj kćeri, uživala sam više nego ona. Zaintrigirao me način na koji je ta obitelj živjela. Jako volim Internet, no jednostavnost i bliskost koju je obitelj dijelila me zaintrigiralo. Ideja da svatko radi za onog drugog me privukla u njihov mali svijet. Mnogo puta, dok sam naglas čitala, priželjkivala sam za takvim vremenom, kakvo je opisano.

Danas sam se osvrnula i pomislila kako bi bilo bolje da se možemo vratiti unatrag i više se usmjeriti na važnije stvari, a manje na bagatele. Oko sebe vidim toliko stvari koje uzrokuju bespotreban stres i zaista vjerujem da sile zla žele uništiti ono što je Bog stvorio. Bog voli obitelj. On voli ljubav, vrijeme skupa i fokus na održavanju tih veza. Ono što danas vidim je totalna suprotnost od toga, a te su se stvari sporo razvijale, toliko sporo da ni ne vidimo koliko je štete učinjeno obitelji.

Naša djeca i tinejdžeri toliko su apsorbirani u Snapchat i Instagram da nemaju zraka. Mi to ni ne primijetimo. Mi smo zatrpani vijestima s Facebooka i najnovije igrice za mobitel.

Javne škole i obrazovanje počeli su zahtijevati sa sve većim kurikulumom koji bi trebalo gutati kao tablete. Školska se godina produljuje, testovi se povećavaju, sati i sati domaće zadaće oduzimaju obiteljsko vrijeme. Djeca koja su 8-9 sati u školi i svoje večernje sate provode na projektima, zadaćama, testovima i slično.

Majke i očevi su preiscrpljeni da pomognu. Oni su umorni zato što moraju dodatno raditi. U većini obitelji rade oba roditelja, i iako je trošak življenja porastao, pitam se koliko je „nužnosti“ zaista nužno? Radimo dodatno kako bismo kupili više, a uopće nemamo vremena uživati u tom kupljenom. Cijelu godinu štedimo za odmor koji traje jedan tjedan, a onda budemo iscrpljeni i treba nam odmor od odmora.

Jako se puno našeg novca troši na naše aktivnosti. Jako ih je puno. Sve više vremena provodimo vozeći se do tih aktivnosti, kupujemo opremu, kostime i sitnice za te aktivnosti. Aktivnosti u kojima gledamo kako ih drugi ljudi podučavaju, treniraju i mentoriraju našoj djeci. Zar je to ono vrijeme skupa kojem žudimo? Treba o tome promisliti.

Kada bismo sjeli i izračunali koliko zapravo kvalitetnog vremena provedemo sami sa svojim supružnikom, koliko bi to bilo? Što je s djecom? Ne mislim da vrijeme u kojem nešto radimo, nego samo vrijeme. Sigurno više vremena provedemo u autu do posla.

Možda je povećan trend rastava rezultat veće društvene prihvaćenosti, ili je to zato što manje vremena provodimo uživajući u društvu svojeg supružnika? Bi li djeca imala manje problema kada bi imali roditelja koji bi ih navodio? Velik je zadatak odgajati dijete, a kada nam dijete ne uspije u nečemu, imamo cijeli niz učitelja, podučavatelja i crkvu koju možemo kriviti.

Teško je o tome misliti. Ispada da je sve ono što smo zadnjih desetljeća zvali „normalnim“ zapravo uzrok propadanja obitelji. Naša se djeca igraju cijeli dan, a roditelji cijeli tjedan rade kako bi osigurali da im djeca imaju robu s markom, jer će ih u protivnom maltretirati ako ih vide s lošijom odjećom. Svatko u svojoj sobi ima TV, u džepu mobitel i novi auto koji s nama neće ići u Raj.

Vrlo marljivo radimo kako bismo svojoj djeci osigurali materijalna dobra, a u stvarnosti bismo trebali biti na koljenima i voditi ih Isusu. Vječni život je ono što trebamo priželjkivati svojoj djeci, a ne najbolje obrazovanje koje novac može kupiti. Iako im želimo svijetlu budućnost, ne trebaju svoju dušu prodati svijetu. Kada moja odrasla djeca budu razmišljala o prošlosti, želim da imaju sjećanja o zajedničkom vremenu koje smo provodili. Moram poraditi na ovome! Nisam još sve smislila, no želim misliti kako su nam oči budne i da vide da nas Sotona želi uništiti.

Sotona nas želi umorne, iscrpljene i pod stresom. Želi da smo u dugovima, da nam zdravlje opada zbog nedostatka sna, ili zato što ne jedemo ili zato što se ne možemo nositi sa stresom. Želi da se muž i žena svađaju oko novca, želi bezobraznu djecu koja svoje ponašanje prema roditeljima modeliraju prema emisijama na TV-u, želi tisuće djece koje seksualno zlostavljaju stariji. Želi nas zaposlene, ali ne i produktivne. Želi da su nam tanjuri puni, ali srce prazno. Želi da nam društvo govori što je najbolje za nas, a ne Božje navođenje. Želi da se obitelj razdori, i vidim da mu puno puta to i dopuštamo. Ni ne pokušavamo se boriti.

Želim vjerovati da nije prekasno, da se i dalje možemo boriti za spas svojih obitelji. Možda se sve svodi na to da moramo biti mudri, hrabri i istinoljubivi u obitelji. U svijetu u kojem su Kardashiani primjer idealne obitelji, možda je vrijeme za kućicu u preriji?

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.