
Moliti i postiti za mir
U poruci od 25.09.2001., Gospa kaže: «Ja vas iznova pozivam, dječice, molite i postite da vam Bog dadne mir»
Moliti i postiti za mir bili su sadržaj cijelog života pok. Fra Slavka Barbarića od dana kad se stavio u službu Gospinih poruka. U svojoj posljednjoj knjizi «Postite srcem», fra Slavko je posebno pisao o dimenziji posta i molitve za mir. Poslušajmo nekoliko izvadaka iz te knjige:
Mir je plod Duha. Najdublja čežnja čovjekova srca je upravo mir. Sve što činimo, bilo dobro bilo zlo, tražimo mir. Kad čovjek ljubi, traži i doživljava mir, kad mrzi i želi osvetu, on traži mir; kad ostaje trijezan i bori se protiv ovisnosti, traži mir, kad se opija također traži mir; kad moli, traži mir, kad psuje i zlo govori, također traži mir; kad se bori za svoj život i život onih koje voli, ostvaruje mir, a kad diže na sebe ruku i čini samoubojstvo ili ubija drugoga, opet traži mir. Dakle, svaka čovjekova odluka jest u biti odluka za mir. Jasno je, međutim, da kad se čini dobro, onda se traži i ostvaruje mir osobni i mir drugih ljudi, a kad se čini zlo, onda se traži samo svoj mir na račun nemira drugih ljudi. Ili, gledano s druge strane: koliko puta smo izgubili mir zato što smo oholi, sebični, zavidni, ljubomorni, gramzljivi, ovisni o vlasti i časti. Iskustvo potvrđuje da se postom i molitvom pobjeđuje zlo, oholost i sebičnost, da se srce otvara, a ljubav i poniznost, darežljivost i dobrota rastu, čime se ostvaruju pravi uvjeti za mir. I tko ima mir jer ljubi i prašta, taj i duševno i tjelesno ostaje zdrav i sposoban svoj život oblikovati na način dostojan čovjeka, najuzvišenijeg stvorenja Božjega. Postom i molitvom se umanjuju i svode na pravu mjeru ljudske potrebe, čime se opet stvaraju uvjeti za mir i pravilan odnos prema drugima i prema materijalnim stvarima. Stoga je pravi nesporazum kad se post doživljava na negativan način kao odricanje nečega, odnosno kad se ne prepozna njegova blagodat na duhovnoj razini.
Zato se i ne može govoriti o zamjeni posta dobrim djelima ili bilo čim drugim. Sada možemo shvatiti zašto je mir uvijek obećavan nakon obraćenja, nakon posta i molitve. Postom, dakle, čovjek shvaća protiv čega se mora boriti u sebi. Samo se tako i naša podsvijest oslobađa od svega što nas tjera u nemire i nerede, te duša postaje mirna i stvaraju se uvjeti za mir. Sliku te borbe lijepo prikazuje slijedeći tekst. «Kad jedan kralj želi zauzeti neprijateljski grad, on se najprije domogne vode i obustavi svaki dovod, i kad stanovnici počinju umirati od gladi i žeđi, oni mu se predaju. Tako je i sa tjelesnim požudama: kad redovnik s postom i glađu pođe protiv njih, tad neprijatelji duše gube snagu!» Iskustvo jasno potvrđuje da se bez borbe protiv nutarnjih neprijatelja mira ne može doći do mira, a da je post zato vrlo prokušano sredstvo.
Stoga i nije slučajno da su svi proroci, i sam Isus, a onda i cijela crkvena tradicija, pozivali na post i molitvu, da bi se čovjek otvorio pravome miru. Problem je u tome što je čovjek sklon slijediti put lažnih proroka koji obećavaju laki mir, koji zapravo i ne postoji. Post i molitva Kod Židova i kršćana često se zajedno spominju post, molitva i dobra djela. Molitva ne stoji pored posta i dobrih djela kao nešto neovisno, nego kao nešto što ih iznutra povezuje. Najpotpunije shvaćanje molitve se nudi upravo u njezinom povezivanju s postom. Kad i na kratko pogledamo što se govori o molitvi i kako se molitva definira, vidi se da je naglasak više, što je i normalno, na stanju srca i duše, a manje se spominje tijelo kao čimbenik u molitvi ili mogući izraz molitve. Na pitanje što je to molitva, u Katekizmu Katoličke Crkve nalazimo odgovor, odnosno definiciju sv. Terezije od Djeteta Isusa: «Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i radosti!», i sv. Ivana Damašćanskog: «Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili traženje primjerenih dobara od Boga!» Dakle, uglavnom se naglašava razgovor s Bogom kao duhovni čin. Međutim, postoji praksa i iskustvo da se i tijelo uključuje u molitvu, dakle ne samo misao, razgovor ili samo duhovni čin. Tijelom i pokretima kojima se prati riječ molitva postaje potpunija.
Tijelom i pokretima se podupire molitva i ona postaje potpunija, izražajnija, lakše zahvaća cijeloga čovjeka. Jedinstvo tijela i duše u molitvi pokazuje se upravo u molitvi i postu. Tjelesni post čini molitvu potpunijom. Tko posti, bolje moli, a tko moli, lakše posti. Tako molitva ne ostaje samo jedan izraz ili riječ, nego uključuje cijelo ljudsko biće. Tjelesnim postom se priznaje Bogu i pred ljudima da čovjek ne može sam i da mu treba pomoć. Svoju nemoć čovjek lakše doživi kad posti, zato je duša u tjelesnom postu otvorenija Bogu. Bez posta naša molitvena riječ ostaje bez pravog temelja. U Starom zavjetu su vjernici pojedinačno i u skupinama postili i molili u najrazličitijim životnim sitaucijama i uvijek iskusili pomoć. (Usp. Ezra 8,21-23; 2 Ljet 20,12) Postu i molitvi Isus pripisuje posebnu snagu, posebno u borbi protiv zlih duhova. (Usp. Mk 9,29) Ista se praksa nalazi u tradiciji Crkve, a najočitije se to vidi u pravilima svih redova i redovničkih zajednica. Sv. Bernard piše o odnosu posta i molitve: «Reći ću vam nešto što ćete lako razumjeti i što ste često doživjeli, ako se ne varam: post daje sigurnost molitvi i čini je žarkom...
Molitvom se dobiva snaga za post, a postom milost molitve. Post jača molitvu, a molitva jača post i prikazuje ga Gospodinu.» To je očito, jer se postom postaje budniji, otvoreniji za Boga i za duhovno. Iz istih razloga post je povezan sa euharistijom, jer dok se čovjek odriče i jedno vrijeme živi s kruhom, priprema se za susret s božanskim kruhom. Posebno se u povezanosti s euharistijom, najuzvišenijim susretom s Bogom, pokazuje koliko je post u sebi pozitivan i koliko nam omogućuje ostvariti osnovni cilj molitve: susret cijeloga čovjeka s Bogom, Spasiteljem. U naše vrijeme poznat je Gandhi kao čovjek koji je znao postiti i moliti. On veli: «Moja me religija uči da u svakoj nevolji koju se ne može ublažiti treba moliti i postiti!» Iako je poznato da je Gandhi postio i molio s političkim ciljevima, on je duboko vjerovao da samo Bog može promijeniti srce i naume ljudske kroz post i molitvu, da se postom i molitvom čisti čovjekova nutrina i da se oslobađa od krivnje, što je ujedno i izraz solidarnosti s ljudima koji trpe. Iz rečenoga se mora zaključiti da su post i molitva po sebi nerastavljivi, kao što je nerastavljiv čovjek kao cjelina sastavljena od duha, duše i tijela.
RSS Feed
MOLITVA - Ponedjeljak 2. tjedna došašća
Sve vijesti 9.12.2019. Read more...Evanđelje dana, 9.12.2019.
Sve vijesti 9.12.2019. Read more...Majko moja
Sve vijesti 9.12.2019.Evo me, Majko moja, Kraljice Mira. U Tvojoj riječi „draga djeco” osjetio sam poziv i meni upućen pa sam došao u Tvoje okrilje.
Molitva Gospi Loretskoj
Sve vijesti 9.12.2019.Pod obranu se Tvoju utječemo, Sveta Bogorodice, Majko Božja Loretska!
Ide Božić, idu dani sveti, da se bogat siromaha sjeti...
Sve vijesti 9.12.2019. Read more...