Pisac, pjesnik, pro-life aktivist, svećenik, redovnik, ljubitelj ćevapa, sevdalinki, planina, romana Francine Rivers, popularni Pampers-pater ili kako ga još često nazivaju Šaptač bebama...

Sve to sadržano je u osobi patera Marka Glogovića, pavlina koji je proteklih godina dobro prodrmao katoličku scenu i bez dlake na jeziku progovorio o tabu temama.

Jedna od njih svakako je aktualno pitanje prava na abortus, no i o njemu pater Marko progovara neočekivano. Pomoć i potpora majkama koje su se ipak odlučile kako pobačaj neće biti njihov izbor, te zagovaranje, kako sam kaže, kulture života, njegov je životni poziv. Do sada je uglavnom djelovao u sjevernoj Hrvatskoj, no u skoro vrijeme aktivniji će biti i u Dalmaciji...Za Slobodnu Dalmaciju (piše Tihana Marović) dao je intervju u kojem govori o budućim planovima i o svom pozivu.

- Uskoro otvarate kuću za samohrane majke i djecu za splitsko područje, u Kaštel Novome. Kako ste se i zašto odlučili za taj pothvat?

- Pa, u Kaštel Novom časne sestre Službenice Milosrđa našoj su udruzi prepustile lijepu prostranu kuću koja je u posljednjoj fazi obnove i uređenja, a službeno bi se trebala otvoriti najesen. Ondje bi "Betlehem-Split" imao smještaj za najpotrebnije samohrane majke s djetetom i trudnice, koje su upravo zbog trudnoće izbačene, obespravljene ili odbačene...

Odavde će se djelovati humanitarno kroz mnoge razne aktivnosti, ali i savjetodavno i duhovno. To bi bila već peta takva kuća u nas. Primamo djevojke i žene s djecom koje zaista nemaju više kamo i kome. Rad s njima nije neka romantika kako često ljudi zamišljaju, to su duboko ranjene, prezrene osobe koje trebaju i medicinsku i psihološku i sakramentalnu i svaku drugu pomoć da započnu novi život.

Imamo već mnogo iskustva, radeći godinama u postojećim kućama na sjeveru Hrvatske, a sve kuće žive od Božje providnosti, od malenih ljudi, za malene.

U kući u Kaštelama treba nam dobrog namještaja, kućanskih aparata i slično, pa molim ovim putem ljude dobre volje da se uključe u opremanje prostorija ove buduće obitelji; tako mi zovemo naše kuće, koje ne žele biti samo ustanove već žele pružiti jednu obiteljsku, toplu atmosferu štićenicima, za što se brinu podjednako stručne službe i dobrovoljci.

Druga vjera? Nije problem

- Kako se jedan muškarac odlučio na misiju razumijevanja ženskih boli i problema?

- Radim svoj posao kako smatram da je najbolje. Dakle, našim curama kažem, vi ste mi sestre. Niste broj, niste slučaj, niste problem, niste stranka Tu ste jer imate probleme, ali vjerujte, imam ih i ja, na izvoz. Problemi se ne rješavaju abortusom. Vi ste trudnice, vi ste kraljice, vi ste mi najvažnije na svijetu. Nisam ništa bolji, ni ja, ni ovi volonteri, od vas i vaših muževa i dečaka.

Svi smo samo grešnici. Isus vas voli, bez obzira na to što ste učinile! Ako ste druge vjere, nema veze. Isus vas i dalje voli kao i mene katolika. Uzor mi je u poslanju blažena Majka Terezija. Nikada nije razlikovala ljude po vjeri ili narodnosti, nikada nije nagovarala na članstvo u našoj Crkvi. Ljubila je i točka.

Ljubav i samo ljubav može mijenjati čovjeka, nikakva nametnuta moralizatorska batinanja ili udaranje Biblijom neće ih obratiti i spasiti. Ali ako u meni vide Isusa, možda razmisle o sreći, blagoslovu i milosti koju imam u Njemu.

U kućama smo imali nekoliko muslimanki. Znale su da ulaze u katoličku ustanovu. Ali nisu znale da će svećenik-voditelj (odnosno ja) naučiti islamske ilahije i pjevati njihovoj djeci "O Zefire kad poletiš do medinskih strana, poselami onog što ga moja duša sanja…"

Tko se sablažnjava, nek se sablažnjava. Neizmjerno volim muslimane i nitko me ne može uvjeriti da su svi oni teroristi i mrzitelji našega Gospodina. Kako mogu mrziti nekoga koga ne poznaju? Zar je Bog stvorio samo katolike?

- Sigurno ste imali i sličnih iskustava vezanih uz rat u Hrvatskoj?

- Jednom nam je u kuću došla osoba koja je u ratu sve izgubila i nesvjesno je počela govoriti teške riječi o Srbima. Ustao sam, otišao u sobu po maloga B., od majke pravoslavke, te ga stavio u njezino naručje i rekao: "Evo, drži ovo dijete. Pogledaj mu oči i reci koje je nacionalnosti". Samo su joj suze počele teći.

Da smo kao djeca, ne bismo se ubijali! Ako ne budemo kao djeca, kaže Isus, nećemo ući u Kraljevstvo nebesko. Dakle, u našim kućama želimo stvoriti pravu, toplu, obiteljsku atmosferu, zato možemo primati samo do pet majki i njihovu dječicu. Ostaju ondje do godinu dana iza rođenja, prema zakonu. Poslije im pomažemo u pronalasku životnoga puta.

Ja sam najsretniji čovjek na svijetu, jer čovjek je sretan tek onda kad otkrije svoje poslanje. Ja sam ga otkrio, ali imam jednu tajnu, slobodan sam u tome. Rekoh Isusu: Čuj, o Ješua, dokle ćeš nam slati lovu i hranu, i dokle god ćeš biti stvarno uz nas, ja ću biti Tvoje ruke, srce, noge i jezik. Dakle, ovisi o Tebi! Ako kažeš "gotovo je" ja se povlačim, u pustinju. Ili prašumu. Kužiš?

Ne želim si od ničega i od nikoga raditi idola. Ako mi poglavari zabrane djelovati ovako, humanitarno, ili ako obolim, ili ako vidim da sam skroz prestao moliti i vapiti Bogu, okej, odlazim, ne želim postati rob ili šef ili samo neka figura ili lažni prorok. Jok bolan. Crna ovca među bijelim fratrima. Samo da u svemu bude slavljen Bog!

- To nije jedino čime se bavite?

- Ne prođe dan da me ne kontaktiraju u vezi s nekim slučajem neželjene trudnoće, ili tražeći molitvu ili pak oni koji su ranjeni pobačajem pa čeznu za mirom i ozdravljenjem... Pomažemo molitvom, prijateljstvom, blizinom u tom njihovu nošenju križa i traganjem za odgovorima.

Također, vidjevši patnju roditelja koji su spontano izgubili najdraže još prije rođenja, odlučili smo pokrenuti akciju "Najmanji među nama", te sam tako u Zagrebu nedavno pokopao četiri dječačića umrlih u raznim tjednima trudnoće. Grobnicu za nerođenu djecu imamo i u Vinkovcima, a ubrzo će moguće biti pokopati nerođene i u nekim drugim gradovima.

To je jako važno, roditelji ovdje mogu zapaliti svijeću, pomoliti se, oprostiti se, pomiriti, doći i proći period žaljenja, potreban da nađu duševan spokoj. To je i veliko svjedočanstvo za druge, nerođena djeca nisu biološki otpad, imaju besmrtnu dušu i tjelešce dostojno ljudskoga ophođenja, ukopa. Ovaj će mi sprovod ostati u trajnom sjećanju, bilo je vrlo dirljivo i bez obzira na to što nas neki promatraju kao fanatike, pozivam ih da pitaju najbliže ove djece koliko im to znači mjesto.

Javlja mi se puno supružnika koji nažalost ne mogu imati djecu. Vjerujem da je i to jedan od znakova vremena. Zagađenost hrane i pića, stres, bolesti, ali i moralno neuredan način života, ovisnosti, te duhovne blokade kojima i ne možemo uvijek dati uzrok i naći odgovor.

- Tvrdite da je početak djelovanja zdravog života u dobrom odgoju mladih?

- Svakako! U tom smislu vodimo pokret "Mladi Srca Marijina" gdje molimo za snagu, obnavljamo zavjete, družimo se i razgovaramo o borbama koje prolazimo, međusobno se sokoleći da ustrajemo u dobrim odlukama. Mladi svjedoče, tuđe tijelo nije moje vlasništvo, spolnost nije zabava, mijenjanje partnera je pogubno za sve dimenzije čovjekova bića, plitko i površno shvaćanje intime ne donosi ispunjenje i sreću koju mladost traži!

Hodanje treba biti obilježeno mnogim razgovorima, zajedničkom molitvom, naravno i zaljubljenošću... A kada zaljubljenost prijeđe u ljubav, ulazimo u blagoslovljeno življenje kršćanskoga braka. Kada bi se tako živjelo, zasigurno bi se živjelo sretnije, bilo bi vrlo malo pobačaja, slomljenih srdaca, psihičkih krahova, ljubomore i svakog drugog zla te novih grijeha i nemira.

Ovih je dana izašao prvi hrvatski sveobuhvatni pro-life molitvenik, kojega sam pisao godinama. Unutra su mnoge molitve, s dozvolom naših biskupa, ne samo za mlade, već za sve željne dublje povezanosti s Gospodinom... Puno se radi u ovoj jubilarnoj Godini milosrđa.

- U Hrvatskoj je abortus legalan i u medijima se svodi na pravo izbora žene. Vi kažete da mnogi pate nakon toga zahvata?

- Kroz povijest je mnogo stvarnosti zlih u sebi bilo legalizirano, od prostitucije preko ubijanja čitavih naroda, do narkotika... Nešto što je dozvoljeno pravno, ne znači da je dozvoljeno i od Stvoritelja. Legalizirani grijeh i dalje ostaje grijeh, a grijeh je glavni čovjekov neprijatelj i uzrok svih ostalih padova i trpljenja. Mi svećenici najbolje znamo koliku neopisivu patnju prolaze oni koji plate abortus i misle da je "sve riješeno".

Nerođeno dijete nije ni bolest ni strana stvar u tijelu, već je živo i savršeno malo biće kojemu kuca srce, koje posjeduje besmrtnost i svoga Anđela čuvara, koje je po otisku prstiju i krvnoj grupi skroz drugačije od majke i oca, koje je čovjek po ljudskom DNA...

Naravno da nakon pobačaja dolaze psihičke, fizičke, duhovne muke. Zato je ovu Godinu papa Franjo posebno naglasio kao godinu povratka svih ranjenih abortusom Bogu i Crkvi. Surađujem sa psihijatrima, koji će vam također ovo potvrditi.

 

Sada osnivamo i "Odvjetnike za život" jer imamo odličnu odvjetničku ekipu, a voljeli bismo osnovati i "Liječnike za život" po uzoru na američke asocijacije. Ovih dana ćemo imati prvi seminar za izlječenje rana pobačaja, tzv. "Rahelin vinograd" u suradnji s irskim i slovenskim pokretima za život.

Blažena Majka Terezija je govorila kako je abortus uzrok svih ostalih ratova (između naroda, u obiteljima, unutar čovjeka) i mogu vam reći da je to istina. Naravno, svaki je grijeh oprošten onima koji se iskreno kaju, Božja ljubav je silna i milosrdna, sućutna i oslobađajuća ljubav.

- Što kažu statistike? U koliko je hrvatskih obitelji zapravo prisutan abortus?

- Ne radim za ovaj svijet niti me pretjerano zanimaju statistike, ne bojim se njihovih crnila niti se zamaram time koliko sam napravio ili koliko ću još moći napraviti. To jednostavno nisu nebeski gabariti. Meni je svako dijete samo dijete i da sam spasio jedno jedino djetešce od abortusa, ispunio sam svoj život.

Zbog novinara moram naglašavati te brojke, pa govorim o desetak tisuća abortusa godišnje u Hrvatskoj, o 50 milijuna u svijetu, o stotinjak djece koju moja udruga uspije spasiti…. Ali djeca nisu brojevi! Lažu nam statistike, muljaju nas u anketama. Ne vjerujem svijetu, nimalo.

Nisu svi zli i nije sve crno. Ne ovisimo o brojkama. Isus je imao samo dvanaest apostola, pa evo Crkve po cijelome svijetu. Samo jedan svetac ili svetica toliko su toga s Bogom uspjeli učiniti. Jedan Martin Luther King, jedan Gandhi, jedan kralj David, na primjer. Đavao nas želi obeshrabriti, uvijek pokazuje koliko smo premalo učinili, kako ćemo izgubiti, kako je nemoguće zaustaviti zlo.

- Ipak, koliko vas katolika uistinu podržava? Kako se nosite s tim protivštinama u društvu, Hrvati su mahom katolici, a dobrim dijelom žive drukčiji život od onog koji vi propovijedate?

- Mi nažalost više prakticiramo vjeru kroz običaje, folklor i formu, negoli kroz stvarno evanđeosko življenje duhovne baštine. Živeći i radeći, griješimo. Gospodin nas poziva da ljubimo i neprijatelje, da znamo priznati i pogreške, te da ustanemo kada padnemo.

Stoga ne mogu osuditi one koji govore, pišu, djeluju protiv kršćanskih stavova o životu, braku i obitelji, molim za njih. Svjedočim, danas se vodi pravi rat protiv najmanjih, najslabijih, nevinih nerođenih. Međutim, koliko god izgledalo u medijima da "moderni i veliki" napreduju jer imaju moć i novac i titule, moj rad na terenu pokazuje drugačije.

Obišao sam 12 zemalja i gostovao u preko sedam stotina župa, govorio sam nebrojenim tisućama, povezao se sa stotinama dobrih ljudi i vjernika i nevjernika...

Uz apostolat za život stoji još uvijek većina, premda tiha, koja razmišlja i srcem i glavom, te koja bez obzira na to što možda za istinu trpi, živeći tu istinu o Bogu i čovjeku, pobjeđuje. Inače, tko je Kristov, mora prolaziti stopama Učitelja.

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.