Za one koji ne znaju ili se ne sjećaju: 30. svibnja je „stari" Dan državnosti.

Bio je to državni praznik koji je devedesetih zaživio u narodu i bio je spontano općeprihvaćen. U doba račanizma Dan državnosti je pomaknut na 25. lipnja, što je unijelo popriličnu zabunu među ljude. Mnogi su tu promjenu doživjeli kao da je Dan državnosti ukinut, tako da ovaj datum koji je na snazi nije zaživio među širim masama, i slavi se više protokolarno. Prvi je datum vezan uz uspostavu demokratski izabranog Sabora 30. svibnja 1990. godine, a drugi za proglašenje neovisnosti, odnosno odcjepljenja Hrvatske od SFRJ, koje je proglasio Sabor 25. lipnja 1991. godine. No da zabuna bude veća, mnogi i dan danas brkaju Dan državnosti i Dan nezavisnosti, koji se obilježava 8. listopada, jer je toga dana 1991., stupila na snagu odluka iz lipnja nakon tromjesečna moratorija. Bilo kako bilo, Račan je tada postigao svoj cilj: da se zaboravi 30. svibnja 1990., za kojeg ga vežu neugodne uspomene.

No rijetki su povezali taj važan datum u novijoj hrvatskoj povijesti s njegovom mističnom znakovitošću. Dovoljno je bilo samo zaviriti u katolički kalendar i podsjetiti se da je naš bivši Dan državnosti bio na spomendan jedne velike i neobične svetice, Jeanne D'Arc (Ivane Arške, 1412.-1431.) koja je prije točno 584 godine na 30. svibnja osuđena kao vještica i spaljena na lomači. Barem su dvije analogije sa sudbinom nove Hrvatske koja je započela svoj demokratsko-institucionalni život pod okriljem sv. Ivane. Prvo, Francuska je tridesetih godina 15. stoljeća bila većim dijelom pod engleskom okupacijom, u beznadnoj situaciji, na rubu propasti. U takvim trenucima, Nebo je interveniralo. Sedamnaestogodišnja djevojka, potaknuta božanskim vizijama i nevjerojatnom hrabrošću, pojavila se pred kraljem Karlom VII. i objavila mu svoju misiju. Povela je francusku vojsku u velike pobjede protiv Engleza. Francuska je bila spašena po jednoj mladoj djevojci. Kad se činilo da sve propada, Bog je podigao svoju hrabru glasnicu među malenima i naizgled slabima. Objavio je svoju slavu po krhkoj svetici.

Hrvatska je jednako tako početkom devedesetih bila okupirana od nadmoćne JNA i srpskih paravojnih snaga. Pobjeda se nije mogla izvojevati bez pomoći neba. Tko zna koliko je bilo anonimnih Ivana Arških u Domovinskom ratu? No u svakom slučaju, 30. svibnja je nosio svoj mistični biljeg: da Hrvatska kao ni Francuska, u svom beznadnom i bespomoćnom položaju pred nadmoćnijim neprijateljem, neće biti ostavljena bez čudesne Božje pomoći. Tako je i bilo. Opstanak i oslobađanje Hrvatske nije bilo moguće samo po ljudskim snagama. U toj borbi uplelo se nešto nevidljivo, nadnaravno, i ta borba traje i danas.

No druga analogija nije tako slavna. Francuski kralj je iz bijednih političkih interesa žrtvovao osloboditeljicu Ivanu i predao je Englezima. Oni su je osudili i poginula je kao mučenica, kao žrtva ovozemaljskih intriga. Nisu li isto napravili i hrvatski vlastodršci s našim osloboditeljima i generalima kad su ih predavali su u Haag, na lomače koje su politički, pa i pravno također potpalili Englezi? Ta analogija je bolna, kalvarijska, sramotna, i govori o nesrazmjeru između nebeskih uzvišenih ciljeva, i ovozemaljskih prolaznih interesa, temeljenih na izdaji i kukavičluku. O tome govori 30. svibnja, ali i o trijumfu nad zlom jer Bog nam je, možda i po zagovoru sv. Ivane Arške pomogao, pa Hrvatska ipak nije osuđena ni spaljena na lomači. Čini se da je 30. svibnja trajno obilježio hrvatsku sudbinu, a nije je mogao promijeniti ni Račan ni britanska politika. Sretan imendan svim Ivanama i Žanama!

 

RSS Feed

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.