Zašto vjernik iz civilnoga braka ne može na pričest?

Moji prijatelji, bračni par M. i D., osobe su istinskih moralnih vrijednosti, veoma cijenjene u svojem mjestu, imaju i uspješan brak. M. je karakteran čovjek, svakome bi pritekao u pomoć, ali je po naputku svojega oca odgajan i odrastao kao ateist, dok je njegova supruga, kao djevojka, odgajana u katoličkom duhu pa je primila svete sakramente krsta, ispovijed, pričest i krizmu.

Prilikom njihova vjenčanja, M. nije želio crkveno vjenčanje, što je ona prihvatila jer ga nije htjela prisiljavati na to kad već nije želio svojevoljno. Ona me i zamolila da umjesto nje uputim ovo pismo vama.

D. svakodnevno moli i odlazi u crkvu, ali je tužna i zabrinuta jer je svećenici, koji je poznaju, ne žele ispovjediti ni pričestiti budući da znaju kako nije crkveno vjenčana. Čak joj i postavljaju uvjete da njezin suprug uputi nekakav zahtjev (potpis) za to.

Čini mi se da svećenici koji je ne žele ispovjediti i pričestiti nisu u pravu. Pa zar je ona kriva za to? Uostalom, sveti Pavao govori da "ne živimo ni sebi, ni suprugu, nego samo Bogu našem živimo". Molim objašnjenje u "Glasu Koncila".

Član svakoga društva ili zajednice, da bi uživao prava, mora poštivati i pozitivne propise koji reguliraju odnose unutar toga društva ili zajednice. Tako je i Vaša prijateljica, kao članica Katoličke Crkve, dužna poštivati crkvene pozitivne propise da bi mogla uživati i prava koja joj kao članici pripadaju. Isto tako član nekoga društva ili zajednice, ako ne poštuje pozitivne propise toga društva ili zajednice, računa s posljedicama koje mogu biti u najgorem slučaju - isključenje iz društva ili zajed¬nice, ili blaže: uskrata nekih prava, prema tome kako je to pozitivnim propisima regulirano.

Vaša prijateljica, sklopivši samo civilni brak, prekršila je poz¬itivne crkvene propise. Kao vjernica i članica Crkve trebala je sklopiti i crkveni brak kojim bi ženidbeni savez sa svojim suprugom postao sakrament ženidbe, tj. savez koji Bog potvrđuje i blagoslivlja da bi se kao muž i žena potpuno i doživotno jedno drugome darivali, zajedno živjeli, voljeli se, uzajamno pomagali i, ako Bog dadne, rađali i odgajali svoju djecu.

Posljedica njezina prekršaja pozitivnog propisa jest, kako je to unaprijed pravno određeno, da ne može dobiti odrješenje na ispovijedi dok je u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti i na času smrti. Budući da joj suprug, kako pišete, nije kršten, jedini izlaz iz te pravne neregularnosti jest u sklapanju mješovitog braka.

To su joj zacijelo svećenici i preporučivali jer se samo u takvom slučaju zahtijeva od katoličke strane da potpiše obvezu da će dopustiti da se djeca krste u Katoličkoj Crkvi i odgajaju u katoličkom duhu.

Ako bi Vaši prijatelji sklopili takav mješoviti brak, a bilo bi korektno od supruga da na to pristane ako stvarno voli svoju suprugu, onda bi to za katoličku stranu bio pravi puni sakrament, a za nekatoličku stranu lijepa gesta pažnje ili ljubavi prema svojoj supruzi. (Glas Koncila, br 21 ; 23. svibnja 1999.)

Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju