Euharistijsko čudo u Buenos Airesu dogodilo se 1996. godine kada je Jorge Mario Bergoglio bio pomoćni biskup kardinalu Quarracinu. Kada je sadašnji papa Franjo postao nadbiskupom Buenos Airesa, zapovjedio je da se to fotografira i ispita.

Dobiveni su zapanjujući rezultati.
Kako je sve započelo?

Toga 18. kolovoza 1996. o. Alessandro Pezet u 19 je sati slavio svetu Misu u crkvi koja se nalazi u trgovačkom središtu grada. Kada je završio s dijeljenjem svete pričesti, pristupila mu je neka gospođa i rekla da je na dnu crkve na podu vidjela hostiju. Kada je o. Alessandro došao na to mjesto, našao je isprljanu hostiju. Nije ju mogao staviti u usta pa ju je spremio u posudicu s vodom i pohranio u svetohranište u kapelici Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nekoliko dana kasnije, u ponedjeljak 26. kolovoza, otvorio je svetohranište i na svoje veliko iznenađenje vidio da je hostija postala krvava, da je postala tvar. O tome je obavijestio mons. Jorgea Bergoglia koji je naredio da se hostiju profesionalno fotografira. Fotografije od 5. rujna 1996. jasno pokazuju da se hostija, koja je postala komad krvava tijela, povećala. Nekoliko godina hostija je bila čuvana u svetohraništu, a sve što se zbivalo držalo se u tajnosti. Budući da u godinama koje su uslijedile na hostiji nije bilo nikakvih vidljivih promjena, mons. Bergoglio je naredio da se obavi znanstvena analiza. Srce je bilo živo Dana 5. listopada 1999. u nazočnosti mons. Bergoglia, dr. Castanon uzima uzorak krvava komada i šalje ga na analizu u New York. Ne želeći utjecati na rezultate, odlučio je ekipi znanstvenika sakriti podrijetlo uzorka. Jedan od znanstvenika bio je veoma ugledan kardiolog i patolog dr. Frederic Zugiba. Potvrdio je da je ispitana tvar od mesa i krvi te da sadrži ljudski DNK. Izjavio je da je analizirana materija komad srčanog mišića koji se nalazi u stijenki lijeve klijetke blizu zalistaka. (Taj je mišić odgovoran za stezanje srca. Podsjetimo i na to da lijeva klijetka srca radi poput crpke koja šalje krv po cijelome tijelu.) Analiza je ustvrdila i da je srčani mišić u stanju upale i da sadrži određen broj bijelih krvnih zrnaca, što pokazuje da je srce bilo živo kada je uzorak uzet. „Potvrđujem da je srce bilo živo jer bijela krvna tjelašca izvan živa organizma umiru. Njima je potreban živ organizam da bi se održala. Njihova prisutnost dokazuje da je srce bilo živo kada je uzorak uzet. Osim toga, bijela krvna tjelašca probila su tkivo, što potvrđuje da je srce bilo izloženo jaku stresu, kao da je vlasnik srca primio udarac u predjelu prsnoga koša“, izjavio je dr. Zugiba.

Svjedoci
Dvojica australskih novinara Mike Willesee i Ron Tesoriero bili su svjedoci ovoga ispitivanja. Znajući za podrijetlo uzorka, bili su zaprepašteni izjavom dr. Zugibe. Mike Willesee upitao je znanstvenika koliko vremena bijela krvna zrnca mogu preživjeti kada se izvade iz ljudskoga tkiva i čuvaju u vodi. Dr. Zugiba je odgovorio da bi prestala živjeti u roku od nekoliko minuta. Novinar je tada liječniku otkrio da je tvar odakle je uzet uzorak bila čuvana mjesec dana u običnoj vodi, a onda tri godine u jednoj posudi u vodi bez minerala. Dr. Zugiba je bio vrlo iznenađen i rekao da za to ne nalazi znanstvenoga tumačenja te upitao: „Objasnite mi nešto… Ako je ovaj uzorak uzet od mrtve osobe, kako je moguće da su se za vrijeme ispitivanja stanice uzorka gibale? Ako ovo srce dolazi od nekoga tko je umro 1996., kako može još uvijek biti na životu?“ Tada je Mike Willesee dr.Zugibi otkrio da analiziran uzorak potječe od posvećene hostije, dakle od bijeloga beskvasnoga kruha, koja se na neobjašnjiv način pretvorila u krvavo ljudsko meso. Zaprepašten, dr. Zugiba odgovori: „Kako i zašto posvećena hostija može mijenjati svoj značaj, postati tijelom i živom ljudskom krvlju – to će za znanost ostati neprotumačiva tajna, tajna koja posve nadilazi njezinu nadležnost.“

Krvna grupa AB+, čovjek s Bliskog istoka
Dr. Ricardo Castanon Gomez uzeo je laboratorijsko izvješće analiza obavljenih na „čudu iz Buenos Airesa“ kako bi ga usporedio s još jednim uzorkom, ne otkrivajući njegovo podrijetlo. Stručnjaci koji su obavili novo ispitivanje zaključili su da su obje laboratorijske analize rađene na uzorku iste osobe. Oba uzorka pokazuju da je krv iz grupe AB+ te da je riječ o čovjeku koji je rođen i koji je živio na Bliskom istoku.

Samo vjera u izvanredno Božje djelovanje daje odgovor!

Bog hoće da budemo svjesni da je uistinu prisutan u tajni Euharistije. Euharistijsko čudo Buenos Airesa izvanredan je znak koji je potvrdila i znanost. Preko toga znaka Isus u nama želi probuditi živu vjeru u njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji. Stvarnu, a ne simboličnu. To je vidljivo samo očima vjere, a ne ljudskim očima kojima vidimo samo kruh i posvećeno vino. U Euharistiji nas Isus vidi i ljubi, želi nas spasiti.

Kroz povijest Crkve
U povijesti Crkve bilo je mnogo ovakvih ili sličnih euharistijskih čudesa. Spomenimo samo neka: Lanciano, 8. stoljeće (Italija); Torino, 1453. (Italija); Zaragoza, 1427. (Španjolska); Manzaneda, 1903. (Španjolska); Faverney, 1608. (Francuska); Alcoyl, 1568. (Španjolska); Almolda, 1936. (Španjolska); Cascia (Italija), Santarem, 1247. (Portugal); Amsterdam, 1345. (Nizozemska); Naju, 1997.(Koreja); Garabandal, 1961. (Španjolska); Chirattakonam, 2001. (Indija); Rodalben, 1952. (Švicarska); Walldürn, 1330. (Njemačka); Iborra (Španjolska); Daroca, 1239. (Španjolska); Bolzano, 1263. (Italija); Erding (Njemačka); Giswil (Švicarska); Tonking, 1962. (Kina); Prestwich, 1937. (Engleska); Krakow, 1918. (Poljska); Fatima, 1916.
(Portugal); Tumaco, 1906. (Kolumbija); La Réunion, 1903. (Indijski Ocean); St. Luis, 1880. (Španjolska); Dubno, 1866. (Poljska); Pressac, 1643. (Francuska); St. Georgenberg,
1310. (Fiecht/Tirol); Ettiswil, 1447. (Švicarska); Siena, 1730. (Italija).

Ludbreg, 1411. (Hrvatska)
Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve 1411. u Ludbregu zbio nesvakidašnji događaj. Svećeniku koji je sumnjao u istinitost riječi pretvorbe „Ovo je moje tijelo… Ovo je moja krv…“, za vrijeme bogoslužja je nakon lomljenja hostije na tri dijela u kaležu potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu Misu. Tekućinu iz kaleža spremio je u staklenu posudicu, sakrio i o događaju šutio do kraja života. Tek je na samrti priznao što se dogodilo i bočicu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva. Glas o tom događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljiv i svima vidljiv znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od tog vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Predragocjene Krvi Kristove.

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.