U nedjelju , 12. srpnja 2015., pod večernjom sv. Misom u 18,00 sati u prepunoj franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru redovničko franjevačko odijelo obukla su devetorica novaka naše Provincije i tako započeli godinu novicijata, odnosno godinu kušnje, razdoblje upućivanja u redovnički život po pravilu sv. Franje.

Dva kandidata došla su u novicijat nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom:

Fra Josip Duvnjak (r. 26. svibnja 1996.) iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Šuica,

Fra Ivan Hrkać (r. 13. prosinca 1996.) iz župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg.

A sedmorica su u novicijat ušla nakon provedene godine postulature u samostanu u Mostaru:

Fra Franjo Ćorić (r. 06. veljače 1996.) iz župe Krista Kralja – Čitluk

Fra Nikola Drljepan (r. 13. studenoga 1995.) iz župe Sv. Franje Asiškoga – Čapljina

Fra Daniel Majstorović (r.19. travnja 1995.) iz župe Sv. Mihovila Arkanđela – Drinovci

Fra Jozo Malić (r. 21. rujna 1995.) iz župe Presvetoga Srca Isusova – Kongora

Fra Franjo Markić (r. 27. lipnja 1996.) iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin

Fra Ivan Slišković (r. 31. prosinca 1996.) iz župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg

Fra Šimun Suton (r. 26. travnja 1995.) iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin.

Sv. Misu i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s provincijskim vikarom fra Ivanom Ševom, gvardijanom fra Ikom Skokom, meštrom postulanata fra Stankom Mabićem, meštrom novaka fra Slavkom Soldom te još s oko četerdesetak svećenika.

Homilija provincijala fra Miljenka

„U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1, 4)

Draga mlada braćo kandidati za novicijat, nazočna braćo i sestre!

Sve vas srdačno pozdravljam s posebnom radošću, jer danas ovih 9 mladića pred nama odlučno pristupa ovom svetom mjestu kako bi zaodjenuli odjeću Siromaška iz Asiza, i svoj život združili sa životom naše Provincije sazdane na ovom krševitom hercegovačkom tlu i – tako ga stavili na raspolaganje Kristu i cijeloj Crkvi. S nama se raduje cijela Crkva, jer svako dobro koje se događa u bilo kojoj pokrajinskoj Crkvi, događa se na radost i izgradnju cijele Crkve. Sigurno se raduje i naš sv. utemeljitelj Franjo Asiški, u kojem je Gospodin prije osam stoljeća zapalio karizmu, koju ovi mladići žele preuzeti, živjeti i predati daljnjim naraštajima. Na nama svima je da im u tome zdušno pomognemo pa stoga sve pozivam prije svega na molitvu za njih, ali i da ih svojim primjerom podupremo na franjevačkom putu.

Dragi kandidati, vi danas započinjete nešto sasvim novo u svom životu: otiskujete se od dosadašnje obale života na probnu plovidbu po pučini oceana franjevačke karizme. Ne znate što vas čeka u plovodbi. Za vrijeme postulature poučeni ste toliko da možete samo nazrijeti horizonte plovidbe, koju sada započinjete novicijatom. Vi niste kormilari broda, ali ne morate se bojati da ćete se nasukati. Na franjevačku pučinu povest će vas tradicija građena stoljećima iskustva milosti…

Ovaj večerašnji događaj u sjećanje nam doziva onog mudrog trgovca iz Isusovog Evanđelja koji se namjerio na dragocjen biser (Mt 13, 45) za koji zna da je toliko vrijedan da se isplati dati za njega sav dosadašnji posjed, izvratiti džepove i sve založiti, čak skinuti i odjeću pa i nje se radosno riješiti za postizanje tog dobitka. I nemojte očekivati da će svi razumjenti vaš čin. Ljudi prožeti svjetovnim duhom neće i ne mogu razumjeti vaš korak, ali time se ne umanjuje nego još više ističe veličina vašega koraka, jer bi – prema Gospodinovoj riječi (usp. Iv 15,18-20) – bilo loše kad bi vas taj svjetovni svijet hvalio i odobravao vaš postupak. Toliko je onih koji imaju odveć kratkodometan pogled i ne mogu skrivena duhovna blaga ni nazrijeti a kamoli otkriti. Oni su usmjereni samo na stvari sadašnjega trenutka, ne zapažajući ništa od budućnosti i od dragocjenih vrednota koje pokraj njih prolaze nezapaženo. Takvi su osobito potrebni naših molitava.
IMG_4301Novicijat se naziva vremenom kušnje. Kandidat upoznaje izbliza redovnički život konkretne redovničke zajednice i pomno ispituje je li to život na koji ga Gospodin zove. Redovnička zajednica vodi i promatra kandidata, traži kod kandidata znakove za autentičnost redovničkog poziva i to ne bilo kojeg nego redovničkog poziva na život po pravilu te redovničke zajednice. U tom uzajamnom promatranju iskristalizirat će se odgovor koji svaka strana treba dati po savjesti. Vjerujem duboko da Gopodin uvijek nekako stvori uvjete i pripremi okolnosti da čovjek otkrije – to je to – i prihvati izazov i ostvaruje ga uz suradnju s milošću.

Važno je imati na umu da početku svakog duhovnog zvanja prethodi Božji zov. Od Boga dolazi inicijativa za duhovno zvanje. On je taj koji poziva i „popunjava“ redovničke zajednice prema planu svojih božanskih „natječaja“. „Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane, i da vam dadne Otac što god zamolite u moje ime“, kaže Gospodin u Ivanovom Evanđelju (Iv 15,16). On ne samo zove nego i kaže zašto zove: da rod donesete i da vaš rod ostane kao nešto trajno. Neplodna smokva ili loza ne vrijedi ništa, jer ne donosi roda. Razborit vrtlar ili vinogradar ne drži na svojoj zemlji takva stabla. Isto tako ni duhovno zvanje koje ne bi donosilo duhovne plodove ne bi vrijedilo ništa. I današnje čitanje iz Poslanice sv. Pavla Efežanima jasno kaže na što nas Bog sve poziva: „U njemu (tj. u Kristu) sebi nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1, 4) Evo, draga mlada braćo, poziva na koji ste sigurno pozvani: da budete sveti, da donosite plodove svetosti. Poziv na svetost univerzalni je Božji poziv za sve vjernike. „Svi su vjernici pozvani i dužni težiti za svetošću i savršenošću u vlastitom staležu“ (LG 42). Postići taj cilj – naravno, Božjim sredstvima a ne svojim sebičnim – najviši i nauzvišeniji je ljudski domet. Ne postići ga – najstrašniji je promašaj koji se može čovjeku dogoditi, s tim da je riječ „promašaj“ odveć blaga za sadržaj koji se krije iza te riječi.

Kada Bog nekoga poziva na svetost, onda mu obično daje znak u kojem zvanju od njega očekuje da postigne svetost. Kad ste već u srcu osjetili taj poziv, pozivam vas, draga mlada braćo, da hrabro zakoračite u novicijat s jasnom istinom u srcu i na usnama da ste pozvani na svetost, da ste pozvani donositi obilne duhovne plodove. Nadam se da ćete iz novicijata izaći s jasnom istinom u srcu i na usnama da ste pozvani biti sveti fratri, da ste pozvani donositi obilne duhovne plodove upravo u Franjevačkome redu i Hercegovčakoj franjevačkoj Provinciji. U tom osluškivanju Božjeg zova i traženju Božje volje nećete biti sami. Cijela će Provincija stajati iza vas, moliti s vama i moliti za vas. S vama će biti i moliti za vas sav Božji puk kojemu naša Provincija služi.

A vi, molite i molite. Tražite Božju blizinu i posvješćujte je sebi često, naročito u trenutcima slabosti. Slavite najprije Gospodina, klanjajte mu se u Presvetome Sakramentu. On će vam dati sebe, a u njemu ćete imati sve. Molite rado krunicu i častite Blaženu Djevicu Mariju. Tad će vam vaše zvanje zablistati jasno kao sunce u jutarnjoj rosi.

I na kraju jedan savjet koji je neodvojiv od franjevačkoga načina života: Budite uvijek radosni! Radost i Evanđelje idu skupa. To su zapravo istoznačnice, jer je Evanđelje grčka riječ koja znači Radosna vijest. Papa Franjo podario nam je na kraju Godine vjere (2013) 24. studenoga 2013. prekrasno apostolsko pismo pod naslovom RADOST EVANĐELJA (Evangelii gaudium) koje započinje ovim riječima: „Radost Evanđelja ispunja srce i sav život onih koji susretnu Krista. Oni koji dopuštaju da ih On vodi, oslobođeni su od grijeha, tuge, unutarnje praznine i osamljenosti. S Isusom dolazi radost stalno i uvijek iznova“ (EG 1). Mogli bismo gotovo reći da je naša radost mjerilo koliko smo kršćani, koliko smo evanđeoski ljudi, koliko smo franjevci. Stoga radujte se uvijek, radujte se i zbog današnjeg dana. Amen.

Pred homiliju na prozivku kandidati su odgovorili njihovim „Evo me!“. Nakon homilije uslijedio je obred oblačenja. Provincijal je blagoslovio i predao habite novacima, a u oblačenju su im pomogli gvardijani, meštar postulanta, župnici rodnih župa kao i još neki fratri.

Potom su sva braća čestitala novim fratrima, što je izazvalo mnoge suze radosnice ne samo kod rodbine nego i kod ostaloga Božjega puka.

Na kraju misnog slavlja riječi pozdrava, čestitke i zahvale uputio je mostarski gvardijan fra Iko Skoko, naglasivši da su zvanja plod naše molitve i Božjeg dara. Ustvari, ovi mladići su čudo od Božjeg dara. Bog nas je obdario devetoricom mladića na čemu mu od srca zahvaljujemo. Ista zahvala je upućena roditeljima i svima onima koji mole za duhovna zvanja.

I provincijal fra Miljenko se pridružio i biranim riječima zahvalio Bogu, roditeljima, odgojiteljima kako u Visokom tako i u Mostaru, kao i svima onima koji su doprinijeli da su ova devetorica mladića obukla franjevački habit.

Na sv. Misi prekrasno IMG_4283je pjevao zbor mladih „Petrus“.

Liturgijskom asistencijom, u kojoj su sudjelovali naši bogoslovi, ravnao je mladomisnik fra Perica Ostojić a Evanđelje pjevnim glasom navijestio mladomisnik fra Marin Karačić.

Poslije sv. Mise fratri, časne sestre, obitelji, rodbina i prijatelji novaka nastavili su druženje u samostanskom klaustru. Nakon toga novaci su sa svojim meštrom fra Slavkom krenuli put Humca u novicijat.

Neka im Bog blagoslovi svaki korak u redovničkom životu!

Više vijesti iz Crkve čitajte OVDJE

 

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.