Joey je, nakon što je rodila malu Indianu, djevojčicu s Downovim sindromom, sredinom prošle godine dijagnosticiran rak grlića maternice.

Nakon dijagnoze uslijedilo je iscrpljujuće i mukotrpno liječenje, kemoterapije, operacije, zračenja. U srpnju ove godine, nakon svih tih terapija koje nisu urodile plodom, pretrage su pokazale da se tumor i dalje ubrzano širi. Njezin suprug i glazbeni partner, Rory, nedavno je napisao na svom blogu: “Ponekad jednostavno nisu dovoljne operacije – ili liječnici – ili kemoterapije – ili molitve. Moraš obrisati suze s obraza i izreći riječi za koje ste se nadali da ih nikada nećete morati kazati… Dosta.”Supružnici su odlučili prekinuti liječenje i otići kući, na malu farmu na kojoj žive, a Rory piše: “Ne umrijeti, nego živjeti dok se držimo za ruke i sjedimo na stražnjem trijemu i gledamo sunce i svoju slatku djevojčicu koja se igra na prostirci ispred nas. Da uživamo u slavljenju prekrasnog života kojim nas je On blagoslovio i da ne pokušavamo odgovoriti na pitanje zašto ne možemo imati više od toga zajedno. I zašto On dopušta da se to dogodi. Liječnici su nam dali procjenu koliko vremena još Joey ima, i oboje smo gledali na kalendar koji visi na našim kuhinjskim vratima, a onda sam uzeo kalendar i bacio ga u kantu za smeće. Dakle, nemamo zauvijek. Imamo sada. I to je dovoljno. I da vam kažem da nismo uplašeni, bila bi laž. To je nešto za što smo mislili da se događa nekom drugom, a ne nama. Ali onda se podsjetimo… mi smo netko drugi za nekog drugog.”

Joey je sada u terminalnoj fazi bolesti kući, među svojim najbližima. Više ne može ustati iz kreveta te trpi velike bolove koji se ublažavaju morfijem. Obitelj i prijatelji joj pokušavaju olakšati i tjelesne i psihičke boli koje bolest neminovno sa sobom nosi, ma kako je u vjeri i nadi prihvaćali. Tako su, da se ne bi razlikovali izgledom od nje, kojoj je kosa otpala nakon kemoterapija, i oni obrijali svoje glave. I odjednom Joey više nije izgledala drugačije od ostalih što je izmamilo svima osmijeh na lice.

Suprug prepričava vrlo emotivan doživljaj koji je bilo potaknut fotografijom male susjede na mobitelu. Slika djeteta u Joey je probudila tugu i žal za onim što sama neće moći doživjeti, a što je i u njoj i suprugu do tog trenutka bilo zatomljeno. Rory piše: “… kroz suze, rekla je riječi, za koje sam znao da ih u sebi drži, ali ih nikada prije nije izrekla…

Riječi koje su najteži dio svega kroz što prolazimo:

‘Želim podići naše dijete, želim biti ta koja će ju učiti.’

Bila je neutješna.

Držao sam je u naručju… Nisam znao što da radim.

A onda, … kroz prozor je vidjela snijeg …

‘Nisam mislila da ću ikada više vidjeti snijeg.’ I tada je pogledala u mene i podigla pogled gore prema nebu i rekla: ‘Ako je ovo posljednji snijeg koji ću ikada više vidjeti, hvala ti Isuse… hvala.’

Kao manu s neba. Bog nam je poslao upravo ono što nam je potrebno… upravo onda kada to trebamo. On to uvijek tako čini.”

Rory dijeli s nama svoja iskustva, misli, strahove, nade, kao i molbu za molitvom za čudo izlječenja i mir za prihvaćanje Božje volje te među ostalim piše:

“Mislim da na kraju… dobro i loše, On samo želi da damo Njemu.

I tako smo i učinili.

Preporučujemo se u vaše molitve. Za čudo.

I više, za mirno prihvaćanje Njegove volje.

To je dovoljno!”Potičući vas na molitvu za Joey pozivamo vas da pogledate video s prekrasnom pjesmom koja govori o onome što im je u životu važno, a koju su zajedno snimili na svojoj farmi prije nekoliko godina.

 

RSS Feed

Osmrtnice ba

molitveni-zid.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

katolicko-glasilo-mi.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.