Može li Križ postati radost i mir začinjeni ljubavlju?

Kako, kada se sve urotilo protiv čovjeka; šiba vrijeme, nepogode, sunce, kiša, tuče i zima, oštro kamenje, suha ledina, gladna stoka, žuljave ruke, prazni džepovi, umorna koljena, prazni pogledi na sutra, bolest, depresija, otuđenost, ostavljenost…

Još k tome, nas prikivaju naše slabosti, naše navezanosti, naše sklonosti; a kada se i ovaj svijet pokrene protiv nas, naši dragi, naši sinovi, naši poznanici, kada nas ne shvaćaju, osuđuju, odbacuju i rugaju nam se.

Tada, kao da se jedino Đavao sažalio, da nas skine sa križa, ovaj stari zavodnik obećava: platit ću vam račune, ovrhe, dat ću vam prvi red na skupovima, prekrasnu karijeru, kruha u izobilju, posla za sve vas i vaše… čak i moli - siđite sa njega, odbacite ga, ostavite ga, odrecite ga se. Obećanje puno požuda, oholost i pohlepa.

Ako ne uspije, nikada ne odustaje, pa nas zamamljivo odvlači; nudi tuđinu, tuđe domove, tuđi zrak da dišemo, da slušamo i divimo se tuđim pričama, da gledamo i navijamo za tuđe klubove; odvlači nas od roda u kojemu se još osjeća miris krunice, gdje se još u sjenama mogu vidjeti sklopljene ruke, gdje su još pogledi uzdignuti prema Mariji, gdje se još život štiti, gdje još kuca srce vjernika i spreman je za svoj križ, …

Tada, je puno lakše sa križa sići, a samo vjerna i ustrajna Kristova duša zavapi – Oče, zašto si me ostavio? Gdje si? Pomozi da ne spadnem sa križa! O, Marijo kako je teško ostati na križu; bole čavli, bole udarci biča, boli samoća, bole pogledi i osude, bole licimjerstva, probadaju moćnici, ostavljaju istomišljenici…

Što će nas održati na Križu; čavli sa kojima smo prikovani? Čavli - Nisu to oni čavli kojima smo mi prikovali Isusa na Križ.

Ne, nisu to naše laži i izdaje; niti naši grijesi koje danas i ne vidimo, sa kojima smo se poistovjetili pa nam je laž istina, grijeh opravdanje za naše slabosti, opačine i mlakosti; zloća i sljepilo za bližnjega. Euharistija nam je postala samo gozba ne i žrtva...

Na Križu, održat će nas samo Ljubavi i milost Božja, ovo je jaram i breme za koji Isus tvrdi – „Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako“(Mt 11,30)

Odlučiti se na ovaj put potrebna je vjera i pouzdanje u Isusa. Ne neko samouvjeravanje ili neka meditativna tehnika ili vježba, nego stvarno svakodnevno življenje križa; tko ustraje, spasit će se i osjetiti puninu radosti i mir i biti ispunjen Ljubavlju.

Mnogi su krenuli na ovaj put i ponijeli svoj križ, a ti?

Mir Kristov svima vama, Ante!

RSS Feed

Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com utilizza i cookie per migliorare la funzionalità del sito web e per regolare sistema di pubblicità.