Fra Robert Kirkskothen, iz Bavarije: Fra Slavko me naučio živjeti srcem

Fra Robert je franjevački svećenik na službi u Austriji.

Radi s vjernicima koji su inače tradicionalni katolici. Barem 1-2 puta godišnje trudi se doći u Međugorje i ovdje dovesti svoje vjernike. Dogodi se često da oni budu sumnjičavi ili da ne znaju puno o Gospinim porukama, ali onda kad dođu ovdje i dožive puno milosti, a posebno milost ispovijedi – otvaraju se dubokoj molitvi i dubokoj vjeri u Boga. Puno njih dođe ovdje a da se 20, 30, 40 godina nije ispovjedilo. „I onda vidiš kako se odlučuju na ispovijed, kako iza toga iz ispovjedaonica izlaze mirni, ozdravljeni… I to je ono što najviše volim u Međugorju, zašto dovodim ljude u Međugorje i zašto vjerujem našoj Gospi. Također vidim kako svaki puta mogu ovdje Gospi povjeriti sve svoje probleme: privatne, pastoralne i kako se vraćam kući ispunjen mirom. Mislim da je to ono što ljudi najviše danas trebaju: MIR, MIR, MIR! Kao svećenik želim dijeliti ljudima mir, ovaj mir koji donesem iz Međugorja.“ – kazuje mi fra Robert.

Pitam ga odakle mu ova radost koju nosi i koja nekako pršti iz njega i njegova pogleda? On odgovara: „Ova radost je zapravo plod slavljenja svete Mise. To je nešto što nikako ne može ući u moj mali mozak – kako je Bog uzeo nas grešnike, prave grešnike (ja sam pravi grešnik) i kako on kroz moje ruke i moje pokrete pretvara kruh i vino u svoje Tijelo i svoju Krv. To je tako veliko, to me ispunja radošću! Bog je tako ponizan i to onda i mene čini poniznim i radosnim. Jer On je OVDJE tako moćan, tako snažan, on je tu: isti Bog koji je stvorio svijet, koji je stvorio tebe i mene, On dolazi na ovaj oltar! – to me ispunjava radošću.“

O svom iskustvu sa fra Slavkom fra Robert svjedoči: „Fra Slavka sam prvi puta susreo 1999. godine ovdje u Međugorju. Bio sam tada mladi student i imao sam neke sumnje, nejasnoće u pogledu nekih teoloških pitanja. O njima sam pitao fra Slavka, a on me udario po glavi i rekao: „Jadni dječače, teologija je jedno, a srce je drugo!“ I to mi je otvorilo srce. Priznajem, teološke istine su važne, treba ih se znati, ali srce mora biti unutra. Ti možeš poznavati svu teologiju svete Mise, ali ako tvoje srce nije na oltaru, ako tvoje srce nije povezano sa srcem Isusa Krista – onda je sve ništa, uzaludno! Eto, tako me je fra Slavko naučio staviti srce u sve: u moj poziv, u moj pastoralni rad, u svetu Misu, u čitanje svetog pisma. I ja mu se često molim i on je doista jako dobar zagovornik. Ja doista vjerujem da je on svet. On mi pokazuje da se može biti grešnik, ali da se može biti i svet. On me uči biti svet u malim stvarima. Svetost malih stvari. Zato je fra Slavko uz Gospu, drugi razlog mog dolaska u Međugorje. Uvijek mu se molim, idem na njegov grob. I posebno se po njegovom zagovoru molim za obitelji.“

O tome kako vidi Međugorje fra Robert kaže: „Mislim da je Gospa došla ovdje da pomiri svijet s Bogom. Ne samo ateistički svijet, nego možda više vjernički svijet – ali onaj koji se izgubio u raznim modernizmima, novotarijama, ubacivanjem new-ageovskih stvari. Ovdje kao da Gospa želi da otkrijemo čistoću one prave, iskonske katoličke vjere. Međugorje je kao čistionica. Gospa nas ovdje posebno zove da se prisjetimo i živimo prvu Božju zapovijed: „Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!“