Papa: Teologija se proučava "na koljenima", ne zaboravljajući osjećaj za vjeru

Teologijom se valja baviti „u čuđenju“ koje proizlazi iz susreta s Isusom, klečeći, te u Crkvi, svetom Božjem narodu koji ima osjećaj za vjeru – istaknuo je papa Franjo primivši u audijenciju, 29. prosinca, Talijansko teološko društvo.

Riječ je o stvarnosti koja okuplja više od 330 teologa, a ove je godine navršila pola stoljeća djelovanja, od utemeljenja ostvarenoga na tragu Drugoga vatikanskog sabora.

Sensus fidei

Dodajući nekoliko misli na unaprijed pripremljeni tekst, Papa se prisjetio ispovijedi jedne starice iz Portugala. Bila je velika vjernica; – kazao je – kad sam joj postavio neko pitanje vrlo je dobro odgovarala, tako da sam ju čak htio upitati je li studirala na sveučilištu Gregorijani? Bila je vrlo jednostavna žena… ali imala je osjećaj za vjeru, 'sensus fidei', imala je ono što u vjeri ne može pogriješiti. To ističe i Drugi vatikanski sabor – napomenuo je Sveti Otac.

Uranjati u živu vjeru naroda

Kako bismo uistinu bili vjernici nije potrebno da završimo akademske studije teologije – primijetio je potom papa Franjo. Postoji osjećaj za stvarnosti vjere koji pripada cijelom Božjem narodu, i onima koji nemaju posebne intelektualne sposobnosti kako bi ga izrazili, a koji traži da ga se usvoji i sluša; a ima i vrlo jednostavnih ljudi koji znaju izoštriti pogled očima vjere. Svaki se teolog stoga treba osjetiti uronjen u tu živu vjeru svetoga Božjeg naroda, i treba također znati da ga ona podupire, nosi i obuhvaća – istaknuo je Papa.

Ponajviše, u želji i u vidiku misionarske Crkve koja je na izlasku, teološka je služba posebno važna i hitna – primijetio je papa Franjo te objasnio – Crkva koja na taj način razmišlja o sebi, brine se, kako sam napomenuo u [apostolskoj pobudnici] 'Evangelii gaudium', da svim ženama i muškarcima učini jasnim što je središte i bitna jezgra evanđelja, odnosno ljepota spasenjske Božje ljubavi očitovane u Isusu Kristu umrlom i uskrsnulom.

Prijeko potreban teološki rad

Ta bitna zadaća, u doba slojevitosti i izvanrednoga znanstvenog i tehničkog razvoja, te u kulturi koja je u prošlosti bila prožeta kršćanstvom, ali u kojoj se – prema Papinim riječima – danas mogu širiti iskrivljena viđenja samoga srca evanđelja, važan teološki rad čini prijeko potrebnim. Kako bi Crkva i dalje mogla omogućavati današnjim ženama i muškarcima da čuju srž evanđelja, kako bi evanđelje doista došlo do svake osobe, i kako bi proželo društvo u svim njegovim dimenzijama, nezaobilazna je zadaća teologije, s njezinim nastojanjem oko razmatranja velikih tema kršćanske vjere u duboko promijenjenoj kulturi – istaknuo je papa Franjo.

Novi izazovi koji zaokupljaju čovjeka

Zbog toga je potrebna teologija koja će pomoći svim kršćanima da naviještaju i pokazuju spasenjsko Božje lice, milosrdnoga Boga, posebice pred nekim novim izazovima koji danas obuhvaćaju ljude – primijetio je Papa te naveo neke od tih izazova, kao što je ekološka kriza, razvoj neuroznanostî ili tehnikâ koje mogu promijeniti čovjeka, zatim sve veće društvene razlike i migracije čitavih narodâ, te teoretski, ali i praktični relativizam. Osim toga, zbog toga je – prema Papinim riječima – potrebna teologija koju čine kršćanke i kršćani koji ne namjeravaju razgovarati samo među sobom, nego koji znaju da su u službi različitih Crkvi i u službi Crkve, preuzimajući također zadaću promišljanja Crkve kako bi bila u skladu s evanđeljem koje treba naviještati.

Teologija koju valja promicati „zajedno“, u skladu sa Saborom

Papa Franjo je potom potaknuo nazočne da prate trag koji je utisnuo Drugi vatikanski sabor, promičući teologiju zajednički, a ne – kako je istaknuo – individualistički, samostalno, ili pak, još gore, u logici natjecanja. Istraživanje teologâ ne može biti osobno istraživanje, nego zajedničko istraživanje osobâ koje su uronjene u što je veću moguću teološku zajednicu, čijim se dijelom osjećaju i čiji dio doista jesu.